poveæaj sliku
Ljetnikovac Hanibala Lucića

 



Kliknite ovdje za uvećanu panoramu

Ljetnikovac Hanibala Lucića (oko 1530.) spomenik je ladanjske arhitekture iz razdoblja renesanse. Sastavljen je od dviju zgrada i prostranoga ograđenog vrta u renesansnom stilu, s vidljivom naznakama kasne gotike. Sklop se nalazi u polju izvan gradskih zidina.

Ljetnikovac ima sve oznake dalmatinskoga renesansnoga graditeljstva, što je razumljivo s obzirom na to da su u gradnji sudjelovali domaći majstori.U suradnji s korčulanskim i bračkim graditeljima i kamenorescima, pretpostavljamo da su nabavljali klesanu građu sa svojih otoka. Ljetnikovcu se prilazi s glavnoga gradskog trga.

Salon Hanibala Lucića

Spomen-soba posvećena Hanibalu Luciću uređena je 1999. g. na katu istočne zgrade ljetnikovca. Hanibal je sam koncipirao prostrani studio za svoj ljetni boravak. To je prostorija s četiri velika prozora koji kada su otvoreni, pretvaraju sobu u lijepu, prozračnu lođu. U salonu su izloženi predmeti iz fundusa Muzeja, slike i posoblje, zbirka medalja i portret Hanibala Lucića. Vjerojatno je u prizemlju bila spavaonica, a sada je arhivsko spremište Muzeja.

Hanibal Lucić (1485. – 1553.)

Hanibal Lucić rođen je 1485. u Hvaru, gdje je i umro 1553. Najveći je versifikator hrvatske renesansne književnosti. Autor je nevelikog kanconijera Pisni ljuvene ili Skladanja izvarsnih, poslanica, prevoditelj Ovidija i pisac prve romance europske književnosti, drame Robinja, nastale pola stoljeća prije Shakespeareove Oluje. Robinja je na neizravan način prethodila pomodnoj lavini romanci i pustolovnih maureska u onodobnoj drami. U svom ništa manje poznatom ljubavnom kanconijeru Lucić se, istina, oslanja na pisce kasnoga talijanskog petrarkizma, posebno na pjesništvo Pietra Bemba, ali vještinom izraza i versifikacijom katkad čak i nadmašuje svoje uzore. Njegova je djela nekoliko godina nakon njegove smrti tiskao sin Antun, u Veneciji, 1556., a drama Robinja objavljena je nekoliko desetljeća poslije. Izraziti pripadnik aristokracije, Lucić je obnašao najviše dužnosti u Hvarskoj komuni, a potpomogao je pregradnju hvarske katedrale te dovršenje franjevačkog samostana sv. Marije od Milosti. U svom ljetnikovcu na izmaku grada, koji se po svom renesansnom slogu izdvaja od onodobnih graditeljskih dosega na otoku, Hanibal Lucić proveo je posljednje godine svoga pjesničkog i duhovnog života. pokopan je u franjevačkom samostanu, o kojemu se njegova obitelj brinula generacijama. Njegovi stihovi, prepjevi, poslanice, a posebice drama Robinja danas čine mali, ali nezaobilazan dio europske renesansne književne baštine.