Hvarska baština
Kazalište

Procvat hvarske drame zbivao se između 1516. i 1623. i povezan je s imenima četiri velika hvarska dramska pjesnika i pisca: Hanibala Lucića (Robinja), Mikše Pelegrinovića (Jeđupka), Martina Benetovića (Hvarkinja) i Marina Gazarovića (Murat Gusar). Crkvena prikazanja, preteče drame, prikazivala su su u katedrali, a prve književne drame, poput Lucićeve Robinje, najvjerojatnije na Pjaci i ispred Loggie. Po uzoru na tadašnja talijanska dvorska kazališta, hvarski knez Pietro Semitecolo dao je 1612. novcem hvarske komune na katu drevnog Arsenala urediti prostor za najstarije komunalno kazalište u Europi, u kojemu se od tada izvode i djela hvarskih pisaca.

Ljetnikovac Hanibala Lucića

Svoj ljetnikovac, oblikovan u stilu profinjene renesanse, Hanibal Lucić izgradio je oko 1530. g. nadomak gradu. U ljetnikovcu su dvije zgrade - istočna elegantna i stilski izrazita, te zapadna, gospodarska zgrada. Prostrani perivoj okružen je šetnicom i grbovima obitelji Lucić i Gazarović, smještenima na kruništu bunara u sredini vrta.

Franjevački samostan

Hvarska je luka nebrojeno puta spasila brodove i posade pa su tako zapovjednici lađa 1465. na poluotočiću blizu grada osnovali franjevački samostan i financirali izgradnju crkve sv. Marije od Milosti. Gradnju crkve uvelike su pomogli i hvarski plemići, a sam Antun Lucić, Hanibalov otac, za gradnju dao je 1000 dukata. U crkvi ispod glavnog oltara grob je Hanibala Lucića. Naš prvi dramski pisac, kao ugledni član Velikog vijeća, više je godina bio nadstojnik gradnje franjevačke crkve i samostana.

Samostan benediktinki

Samostan benediktinki i crkva sv. Antuna Opata, smješteni su u kući u kojoj se 1485. rodio Hanibal Lucić. Julija, udovica Hanibalova izvanbračnog sina Antuna, obiteljsku je palaču u Grodi oporučno ostavila benediktinkama, a one su je preuredile u samostan. U sklopu samostana ostala je sačuvana kuhinja iz Lucićeva doba, a uz nju vrijedna zbirka umjetnina.

Crkva sv. Marka

Bivša crkva dominikanskog samostana, osnovanoga u 14. st. a ukinutoga za francuske vladavine početkom 19. st., bila je stoljećima sjedište plemićkoga Velikog vijeća. Stoga su plemićke obitelji u njoj imale svoje oltare i grobnice. Oltar sv. Antuna Opata dao je načiniti sin pjesnika Hanibala Lucića, Antun, koji je pokopan u crkvi sv. Marka.

Katedrala

Stoljećima dograđivana i pregrađivana, hvarska katedrala, posvećena sv. Stjepanu, prvobitno je bila crkva benediktinskog samostana sv. Marije od Lesne. Katedralom postaje u 13. st., kada biskup svoje sjedište preseljava iz Staroga Grada u Hvar. Još tijekom gradnje stradala je za turske navale 1571. Jedan od dugogodišnjih ordinarija koji su vodili brigu o novcu i potrepštinama za izgradnju katedrale bio je i Hanibal Lucić.

Loggia

Komunalna Loggia communis spominje se već u 13. st., a navodi je i hvarski Statut iz 14. st. Nova Loggia, jedna od najljepših kasnorenesansnih građevina Dalmacije, djelo je majstora Tripuna Bokanića, a dovršena je krajem 16. st., za providura Victora Dieda. Visoku dužnost judeksa i defensora hvarske komune obnašao je i Hanibal Lucić, i to nekoliko puta tijekom svog života, kao odlučan branitelj povlastica hvarskog plemstva.